благоволеньѥ • (blagovolenĭje) n
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | благоволеньѥ blagovolenĭje |
благоволеньи blagovolenĭi |
благоволеньꙗ blagovolenĭja |
genitive | благоволеньꙗ blagovolenĭja |
благоволенью blagovolenĭju |
благоволеньи blagovolenĭi |
dative | благоволенью blagovolenĭju |
благоволеньема blagovolenĭjema |
благоволеньемъ blagovolenĭjemŭ |
accusative | благоволеньѥ blagovolenĭje |
благоволеньи blagovolenĭi |
благоволеньꙗ blagovolenĭja |
instrumental | благоволеньемь blagovolenĭjemĭ |
благоволеньема blagovolenĭjema |
благоволеньи blagovolenĭi |
locative | благоволеньи blagovolenĭi |
благоволенью blagovolenĭju |
благоволеньихъ blagovolenĭixŭ |
vocative | благоволеньѥ blagovolenĭje |
благоволеньи blagovolenĭi |
благоволеньꙗ blagovolenĭja |