Inherited from Proto-Slavic *jьzokъ.
изокъ • (izokŭ) m
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | изокъ izokŭ |
изока izoka |
изоци izoci |
genitive | изока izoka |
изокоу izoku |
изокъ izokŭ |
dative | изокоу izoku |
изокома izokoma |
изокомъ izokomŭ |
accusative | изокъ izokŭ |
изока izoka |
изокꙑ izoky |
instrumental | изокомъ izokomŭ |
изокома izokoma |
изокꙑ izoky |
locative | изоцѣ izocě |
изокоу izoku |
изоцѣхъ izocěxŭ |
vocative | изоче izoče |
изока izoka |
изоци izoci |