мѫка (mǫka) + -ьникъ (-ĭnikŭ)
мѫченикъ • (mǫčenikŭ) m
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | мѫченикъ mǫčenikŭ |
мѫченика mǫčenika |
мѫченици mǫčenici |
genitive | мѫченика mǫčenika |
мѫченикоу mǫčeniku |
мѫченикъ mǫčenikŭ |
dative | мѫченикоу, мѫченикови mǫčeniku, mǫčenikovi |
мѫченикома mǫčenikoma |
мѫченикомъ mǫčenikomŭ |
accusative | мѫченикъ, мѫченика mǫčenikŭ, mǫčenika |
мѫченика mǫčenika |
мѫченикꙑ mǫčeniky |
instrumental | мѫченикомъ mǫčenikomŭ |
мѫченикома mǫčenikoma |
мѫченикꙑ mǫčeniky |
locative | мѫченицѣ mǫčenicě |
мѫченикоу mǫčeniku |
мѫченицѣхъ mǫčenicěxŭ |
vocative | мѫчениче mǫčeniče |
мѫченика mǫčenika |
мѫченици mǫčenici |