Inherited from Proto-Slavic *norvъ (“custom, habit”).
нарав • (narav) m
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | нарав (narav) | нарави (naravi) |
definite unspecified | наравот (naravot) | наравите (naravite) |
definite proximal | наравов (naravov) | наравиве (naravive) |
definite distal | наравон (naravon) | наравине (naravine) |
vocative | нараву (naravu) | нарави (naravi) |
count form | — | нарава (narava) |
Inherited from Proto-Slavic *norvъ.
на́рав f (Latin spelling nárav)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | нарав | нарави |
genitive | нарави | нарави |
dative | нарави | наравима |
accusative | нарав | нарави |
vocative | нарави | нарави |
locative | нарави | наравима |
instrumental | нарављу | наравима |