Inherited from Old Slovak novinkár. By surface analysis, новинка (novinka) + -ар (-ar).
новинкар (novinkar) m pers
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | новинкар (novinkar) | новинкаре (novinkare) |
genitive | новинкара (novinkara) | новинкарох (novinkarox) |
dative | новинкарови (novinkarovi) | новинкаром (novinkarom) |
accusative | новинкара (novinkara) | новинкарох (novinkarox) |
instrumental | новинкаром (novinkarom) | новинкарами (novinkarami) |
locative | новинкарови (novinkarovi) | новинарох (novinarox) |
vocative | новинкар (novinkar) | новинкаре (novinkare) |