From Proto-Slavic *ovьca, from Proto-Balto-Slavic *áwis, from Proto-Indo-European *h₂ówis.
овьца • (ovĭca) f
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | овьца ovĭca |
овьцѣ ovĭcě |
овьцꙑ ovĭcy |
genitive | овьцꙑ ovĭcy |
овьцоу ovĭcu |
овьцъ ovĭcŭ |
dative | овьцѣ ovĭcě |
овьцама ovĭcama |
овьцамъ ovĭcamŭ |
accusative | овьцѫ ovĭcǫ |
овьцѣ ovĭcě |
овьцꙑ ovĭcy |
instrumental | овьцоѭ ovĭcojǫ |
овьцама ovĭcama |
овьцами ovĭcami |
locative | овьцѣ ovĭcě |
овьцоу ovĭcu |
овьцахъ ovĭcaxŭ |
vocative | овьцо ovĭco |
овьцѣ ovĭcě |
овьцꙑ ovĭcy |