From отвора (otvora, “to open”) + -ач (-ač).
отворач • (otvorač) m
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | отворач (otvorač) | отворачи (otvorači) |
definite unspecified | отворачот (otvoračot) | отворачите (otvoračite) |
definite proximal | отворачов (otvoračov) | отворачиве (otvoračive) |
definite distal | отворачон (otvoračon) | отворачине (otvoračine) |
vocative | отворачу (otvoraču) | отворачи (otvorači) |
count form | — | отворача (otvorača) |