панцир • (pancir) m
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | панцир (pancir) | панцири (panciri) |
definite unspecified | панцирот (pancirot) | панцирите (pancirite) |
definite proximal | панциров (pancirov) | панцириве (pancirive) |
definite distal | панцирон (panciron) | панцирине (pancirine) |
vocative | панциру (panciru) | панцири (panciri) |
count form | — | панцира (pancira) |
Borrowed from German Panzer or Italian panciera.
па̀нцӣр m inan (Latin spelling pàncīr)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | па̀нцӣр | панцири |
genitive | панци́ра | панцира |
dative | панциру | панцирима |
accusative | панцир | панцире |
vocative | панциру / панцире | панцири |
locative | панциру | панцирима |
instrumental | панциром | панцирима |