посу́дина • (posúdina) f inan (genitive посу́дины, nominative plural посу́дины, genitive plural посу́дин)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | посу́дина posúdina |
посу́дины posúdiny |
genitive | посу́дины posúdiny |
посу́дин posúdin |
dative | посу́дине posúdine |
посу́динам posúdinam |
accusative | посу́дину posúdinu |
посу́дины posúdiny |
instrumental | посу́диной, посу́диною posúdinoj, posúdinoju |
посу́динами posúdinami |
prepositional | посу́дине posúdine |
посу́динах posúdinax |
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | посу́дина posúdina |
посу́дины posúdiny |
genitive | посу́дины posúdiny |
посу́динъ posúdin |
dative | посу́динѣ posúdině |
посу́динамъ posúdinam |
accusative | посу́дину posúdinu |
посу́дины posúdiny |
instrumental | посу́диной, посу́диною posúdinoj, posúdinoju |
посу́динами posúdinami |
prepositional | посу́динѣ posúdině |
посу́динахъ posúdinax |