From потька (potʹka) + -ка (-ka).
потьотька (potʹotʹka) f
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | потьотька (potʹotʹka) | потьотьки (potʹotʹki) |
genitive | потьотьки (potʹotʹki) | потьотькох (potʹotʹkox) |
dative | потьотьки (potʹotʹki) | потьотьком (potʹotʹkom) |
accusative | потьотьку (potʹotʹku) | потьотьки (potʹotʹki) |
instrumental | потьотьку (potʹotʹku) | потьотьками (potʹotʹkami) |
locative | потьотьки (potʹotʹki) | потьотькох (potʹotʹkox) |
vocative | потьотько (potʹotʹko) | потьотьки (potʹotʹki) |