почетник • (početnik) m (feminine почетничка, relational adjective почетнички)
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | почетник (početnik) | почетници (početnici) |
definite unspecified | почетникот (početnikot) | почетниците (početnicite) |
definite proximal | почетников (početnikov) | почетнициве (početnicive) |
definite distal | почетникон (početnikon) | почетницине (početnicine) |
vocative | почетнику (početniku) | почетници (početnici) |
count form | — | почетника (početnika) |
From по̀че̄ти.
по̀четнӣк m (Latin spelling pòčetnīk)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | по̀четнӣк | по̀четнӣци |
genitive | почетника | почетника |
dative | почетнику | почетницима |
accusative | почетника | почетнике |
vocative | по̀четнӣче | почетници |
locative | почетнику | почетницима |
instrumental | почетником | почетницима |