приповиједати

Hello, you have come here looking for the meaning of the word приповиједати. In DICTIOUS you will not only get to know all the dictionary meanings for the word приповиједати, but we will also tell you about its etymology, its characteristics and you will know how to say приповиједати in singular and plural. Everything you need to know about the word приповиједати you have here. The definition of the word приповиједати will help you to be more precise and correct when speaking or writing your texts. Knowing the definition ofприповиједати, as well as those of other words, enriches your vocabulary and provides you with more and better linguistic resources.

Serbo-Croatian

Alternative forms

Pronunciation

  • IPA(key): /pripoʋijěːdati/
  • Hyphenation: при‧по‧вије‧да‧ти

Verb

приповије́дати impf (Latin spelling pripovijédati)

  1. (ambitransitive) to narrate, recount

Conjugation

Conjugation of приповиједати
infinitive приповиједати
present verbal adverb приповије́дајӯћи
past verbal adverb
verbal noun приповије́да̄ње
singular plural
1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
present приповиједам приповиједаш приповиједа приповиједамо приповиједате приповиједају
future future I приповиједат ћу1
приповиједаћу
приповиједат ћеш1
приповиједаћеш
приповиједат ће1
приповиједаће
приповиједат ћемо1
приповиједаћемо
приповиједат ћете1
приповиједаћете
приповиједат ћē1
приповиједаће
future II бу̏де̄м приповиједао2 бу̏де̄ш приповиједао2 бу̏де̄ приповиједао2 бу̏де̄мо приповиједали2 бу̏де̄те приповиједали2 бу̏дӯ приповиједали2
past perfect приповиједао сам2 приповиједао си2 приповиједао је2 приповиједали смо2 приповиједали сте2 приповиједали су2
pluperfect3 би̏о сам приповиједао2 би̏о си приповиједао2 би̏о је приповиједао2 би́ли смо приповиједали2 би́ли сте приповиједали2 би́ли су приповиједали2
imperfect приповиједах приповиједаше приповиједаше приповиједасмо приповиједасте приповиједаху
conditional conditional I приповиједао бих2 приповиједао би2 приповиједао би2 приповиједали бисмо2 приповиједали бисте2 приповиједали би2
conditional II4 би̏о бих приповиједао2 би̏о би приповиједао2 би̏о би приповиједао2 би́ли бисмо приповиједали2 би́ли бисте приповиједали2 би́ли би приповиједали2
imperative приповиједај приповиједајмо приповиједајте
active past participle приповиједао m / приповиједала f / приповиједало n приповиједали m / приповиједале f / приповиједала n
passive past participle приповиједан m / приповиједана f / приповиједано n приповиједани m / приповиједане f / приповиједана n

1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.
3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
  *Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

Further reading