Borrowed from Ancient Greek σανδάλιον (sandálion).
санъдалиꙗ • (sanŭdalija) f
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | санъдалиꙗ sanŭdalija |
санъдалии sanŭdalii |
санъдалиѩ sanŭdaliję |
genitive | санъдалиѩ sanŭdaliję |
санъдалию sanŭdaliju |
санъдалиь sanŭdaliĭ |
dative | санъдалии sanŭdalii |
санъдалиꙗма sanŭdalijama |
санъдалиꙗмъ sanŭdalijamŭ |
accusative | санъдалиѭ sanŭdalijǫ |
санъдалии sanŭdalii |
санъдалиѩ sanŭdaliję |
instrumental | санъдалиеѭ sanŭdaliejǫ |
санъдалиꙗма sanŭdalijama |
санъдалиꙗми sanŭdalijami |
locative | санъдалии sanŭdalii |
санъдалию sanŭdaliju |
санъдалиꙗхъ sanŭdalijaxŭ |
vocative | санъдалие sanŭdalie |
санъдалии sanŭdalii |
санъдалиѩ sanŭdaliję |