From Proto-Slavic *sъ̀nъ, from Proto-Balto-Slavic *súpnas, from Proto-Indo-European *supnós.
сънъ • (sŭnŭ) m
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | сънъ sŭnŭ |
съна sŭna |
съни sŭni |
genitive | съна sŭna |
съноу sŭnu |
сънъ sŭnŭ |
dative | съноу sŭnu |
сънома sŭnoma |
съномъ sŭnomŭ |
accusative | сънъ sŭnŭ |
съна sŭna |
сънꙑ sŭny |
instrumental | съномъ sŭnomŭ |
сънома sŭnoma |
сънꙑ sŭny |
locative | сънѣ sŭně |
съноу sŭnu |
сънѣхъ sŭněxŭ |
vocative | съне sŭne |
съна sŭna |
съни sŭni |