From Proto-Slavic *činъ.
чинъ • (činŭ) m
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | чинъ činŭ |
чинꙑ činy |
чинове činove |
genitive | чиноу činu |
чиновоу činovu |
чиновъ činovŭ |
dative | чинови činovi |
чинъма činŭma |
чинъмъ činŭmŭ |
accusative | чинъ činŭ |
чинꙑ činy |
чинꙑ činy |
instrumental | чинъмь činŭmĭ |
чинъма činŭma |
чинъми činŭmi |
locative | чиноу činu |
чиновоу činovu |
чинъхъ činŭxŭ |
vocative | чиноу činu |
чинꙑ činy |
чинове činove |