чьтаньѥ (čĭtanĭje) (n)
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | чьтаньѥ čĭtanĭje |
чьтаньи čĭtanĭi |
чьтаньꙗ čĭtanĭja |
genitive | чьтаньꙗ čĭtanĭja |
чьтанью čĭtanĭju |
чьтаньи čĭtanĭi |
dative | чьтанью čĭtanĭju |
чьтаньема čĭtanĭjema |
чьтаньемъ čĭtanĭjemŭ |
accusative | чьтаньѥ čĭtanĭje |
чьтаньи čĭtanĭi |
чьтаньꙗ čĭtanĭja |
instrumental | чьтаньемь čĭtanĭjemĭ |
чьтаньема čĭtanĭjema |
чьтаньи čĭtanĭi |
locative | чьтаньи čĭtanĭi |
чьтанью čĭtanĭju |
чьтаньихъ čĭtanĭixŭ |
vocative | чьтаньѥ čĭtanĭje |
чьтаньи čĭtanĭi |
чьтаньꙗ čĭtanĭja |