Inherited from Proto-Slavic *moknǫti.
moknyć impf (perfective zmoknyć or přemoknyć)
person | singular | dual | plural | ||
---|---|---|---|---|---|
virile | nonvirile | ||||
infinitive | moknyć | ||||
transgressive | moknjo | ||||
present tense | 1st | moknu | moknjemoj | moknjemy | |
2nd | moknješ | moknjetaj | moknjetej | moknjeće | |
3rd | moknje | moknjetaj | moknjetej | moknu | |
past tense | 1st | moknjech | moknjechmoj | moknjechmy | |
2nd | moknješe | moknještaj | moknještej | moknješće | |
3rd | moknješe | moknještaj | moknještej | moknjechu | |
imperative | 1st | — | moknimoj | moknimy | |
2nd | mokni | moknitaj | moknitej | mokniće | |
3rd | mokni | — | |||
active participle | moknjacy | ||||
passive participle | moknjeny | ||||
ł-form | moknył | ||||
verbal noun | moknjenje |