Inherited from Proto-Slavic *narěčьje.
nárečje n (Cyrillic spelling на́речје)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | nárečje | narečja |
genitive | narečja | narečja |
dative | narečju | narečjima |
accusative | narečje | narečja |
vocative | narečje | narečja |
locative | narečju | narečjima |
instrumental | narečjem | narečjima |
From Proto-Slavic *narěčьje.
narẹ̑čje n
Neuter, soft | |||
---|---|---|---|
nom. sing. | naréčje | ||
gen. sing. | naréčja | ||
singular | dual | plural | |
nominative (imenovȃlnik) |
naréčje | naréčji | naréčja |
genitive (rodȋlnik) |
naréčja | naréčij | naréčij |
dative (dajȃlnik) |
naréčju | naréčjema | naréčjem |
accusative (tožȋlnik) |
naréčje | naréčji | naréčja |
locative (mẹ̑stnik) |
naréčju | naréčjih | naréčjih |
instrumental (orọ̑dnik) |
naréčjem | naréčjema | naréčji |