òvratnīk m (Cyrillic spelling о̀вратнӣк)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | òvratnīk | òvratnīci |
genitive | ovratnika | ovratnika |
dative | ovratniku | ovratnicima |
accusative | ovratnik | ovratnike |
vocative | ovratniče | ovratnici |
locative | ovratniku | ovratnicima |
instrumental | ovratnikom | ovratnicima |
ovrȃtnik m inan
Masculine inan., hard o-stem | |||
---|---|---|---|
nom. sing. | ovrátnik | ||
gen. sing. | ovrátnika | ||
singular | dual | plural | |
nominative (imenovȃlnik) |
ovrátnik | ovrátnika | ovrátniki |
genitive (rodȋlnik) |
ovrátnika | ovrátnikov | ovrátnikov |
dative (dajȃlnik) |
ovrátniku | ovrátnikoma | ovrátnikom |
accusative (tožȋlnik) |
ovrátnik | ovrátnika | ovrátnike |
locative (mẹ̑stnik) |
ovrátniku | ovrátnikih | ovrátnikih |
instrumental (orọ̑dnik) |
ovrátnikom | ovrátnikoma | ovrátniki |