Cf. Slovene suženj; formed from su- + uže (“rope”), originally meaning "one who is tied up".
sȗžanj m (Cyrillic spelling су̑жањ)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | sȗžanj | sȗžnji / sȕžnjevi |
genitive | sȗžnja | sȕžānjā / sȕžnjēvā |
dative | sužnju | sužnjima / sužnjevima |
accusative | sužnja | sužnje / sužnjeve |
vocative | sužnju | sužnji / sužnjevi |
locative | sužnju | sužnjima / sužnjevima |
instrumental | sužnjem | sužnjima / sužnjevima |