Inherited from Proto-Slavic *točiti.
tòčiti impf (Cyrillic spelling то̀чити)
Infinitive: točiti | Present verbal adverb: tòčēći | Past verbal adverb: točivši | Verbal noun: tòčēnje | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | točim | točiš | toči | točimo | točite | toče | |
Future | Future I | točit ću1 točiću |
točit ćeš1 točićeš |
točit će1 točiće |
točit ćemo1 točićemo |
točit ćete1 točićete |
točit će1 točiće |
Future II | bȕdēm točio2 | bȕdēš točio2 | bȕdē točio2 | bȕdēmo točili2 | bȕdēte točili2 | bȕdū točili2 | |
Past | Perfect | točio sam2 | točio si2 | točio je2 | točili smo2 | točili ste2 | točili su2 |
Pluperfect3 | bȉo sam točio2 | bȉo si točio2 | bȉo je točio2 | bíli smo točili2 | bíli ste točili2 | bíli su točili2 | |
Imperfect | točah | točaše | točaše | točasmo | točaste | točahu | |
Conditional I | točio bih2 | točio bi2 | točio bi2 | točili bismo2 | točili biste2 | točili bi2 | |
Conditional II4 | bȉo bih točio2 | bȉo bi točio2 | bȉo bi točio2 | bíli bismo točili2 | bíli biste točili2 | bíli bi točili2 | |
Imperative | — | toči | — | točimo | točite | — | |
Active past participle | točio m / točila f / točilo n | točili m / točile f / točila n | |||||
Passive past participle | točen m / točena f / točeno n | točeni m / točene f / točena n | |||||
1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4 Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
|