From zrȃk (“beam; air”) + -iti.
zráčiti impf (Cyrillic spelling зра́чити)
Infinitive: zračiti | Present verbal adverb: zráčēći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: zráčēnje | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | zračim | zračiš | zrači | zračimo | zračite | zrače | |
Future | Future I | zračit ću1 zračiću |
zračit ćeš1 zračićeš |
zračit će1 zračiće |
zračit ćemo1 zračićemo |
zračit ćete1 zračićete |
zračit će1 zračiće |
Future II | bȕdēm zračio2 | bȕdēš zračio2 | bȕdē zračio2 | bȕdēmo zračili2 | bȕdēte zračili2 | bȕdū zračili2 | |
Past | Perfect | zračio sam2 | zračio si2 | zračio je2 | zračili smo2 | zračili ste2 | zračili su2 |
Pluperfect3 | bȉo sam zračio2 | bȉo si zračio2 | bȉo je zračio2 | bíli smo zračili2 | bíli ste zračili2 | bíli su zračili2 | |
Imperfect | zračah | zračaše | zračaše | zračasmo | zračaste | zračahu | |
Conditional I | zračio bih2 | zračio bi2 | zračio bi2 | zračili bismo2 | zračili biste2 | zračili bi2 | |
Conditional II4 | bȉo bih zračio2 | bȉo bi zračio2 | bȉo bi zračio2 | bíli bismo zračili2 | bíli biste zračili2 | bíli bi zračili2 | |
Imperative | — | zrači | — | zračimo | zračite | — | |
Active past participle | zračio m / zračila f / zračilo n | zračili m / zračile f / zračila n | |||||
Passive past participle | zračen m / zračena f / zračeno n | zračeni m / zračene f / zračena n | |||||
1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4 Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
|