дѫбиѥ • (dǫbije) n
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | дѫбиѥ dǫbije |
дѫбии dǫbii |
дѫбиꙗ dǫbija |
genitive | дѫбиꙗ dǫbija |
дѫбию dǫbiju |
дѫбии dǫbii |
dative | дѫбию dǫbiju |
дѫбиема dǫbijema |
дѫбиемъ dǫbijemŭ |
accusative | дѫбиѥ dǫbije |
дѫбии dǫbii |
дѫбиꙗ dǫbija |
instrumental | дѫбиемь dǫbijemĭ |
дѫбиема dǫbijema |
дѫбии dǫbii |
locative | дѫбии dǫbii |
дѫбию dǫbiju |
дѫбиихъ dǫbiixŭ |
vocative | дѫбиѥ dǫbije |
дѫбии dǫbii |
дѫбиꙗ dǫbija |