From оучити (učiti, “to teach”) + -тель (-telĭ).
оучител҄ь • (učitelʹĭ) m
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | оучител҄ь učitelʹĭ |
оучител҄а učitelʹa |
оучител҄и učitelʹi |
genitive | оучител҄а učitelʹa |
оучител҄оу učitelʹu |
оучител҄ь učitelʹĭ |
dative | оучител҄оу, оучител҄еви učitelʹu, učitelʹjevi |
оучител҄ема učitelʹjema |
оучител҄емъ učitelʹjemŭ |
accusative | оучител҄ь, оучител҄а učitelʹĭ, učitelʹa |
оучител҄а učitelʹa |
оучител҄ѧ učitelʹję |
instrumental | оучител҄емь učitelʹjemĭ |
оучител҄ема učitelʹjema |
оучител҄и učitelʹi |
locative | оучител҄и učitelʹi |
оучител҄оу učitelʹu |
оучител҄ихъ učitelʹixŭ |
vocative | оучител҄оу učitelʹu |
оучител҄а učitelʹa |
оучител҄и učitelʹi |