From союзнїк (sojuznjik) + -цтво (-ctvo).
союзнїцтво (sojuznjictvo) n
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | союзнїцтво (sojuznjictvo) | союзнїцтва (sojuznjictva) |
genitive | союзнїцтва (sojuznjictva) | союзнїцтвох (sojuznjictvox) |
dative | союзнїцтву (sojuznjictvu) | союзнїцтвом (sojuznjictvom) |
accusative | союзнїцтво (sojuznjictvo) | союзнїцтва (sojuznjictva) |
instrumental | союзнїцтвом (sojuznjictvom) | союзнїцтвами (sojuznjictvami) |
locative | союзнїцтве (sojuznjictve) | союзнїцтвох (sojuznjictvox) |
vocative | союзнїцтво (sojuznjictvo) | союзнїцтва (sojuznjictva) |