волоки́та • (volokíta) f inan (genitive волоки́ты, nominative plural волоки́ты, genitive plural волоки́т)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | волоки́та volokíta |
волоки́ты volokíty |
genitive | волоки́ты volokíty |
волоки́т volokít |
dative | волоки́те volokíte |
волоки́там volokítam |
accusative | волоки́ту volokítu |
волоки́ты volokíty |
instrumental | волоки́той, волоки́тою volokítoj, volokítoju |
волоки́тами volokítami |
prepositional | волоки́те volokíte |
волоки́тах volokítax |
волоки́та • (volokíta) m anim (genitive волоки́ты, nominative plural волоки́ты, genitive plural волоки́т)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | волоки́та volokíta |
волоки́ты volokíty |
genitive | волоки́ты volokíty |
волоки́т volokít |
dative | волоки́те volokíte |
волоки́там volokítam |
accusative | волоки́ту volokítu |
волоки́т volokít |
instrumental | волоки́той, волоки́тою volokítoj, volokítoju |
волоки́тами volokítami |
prepositional | волоки́те volokíte |
волоки́тах volokítax |