дозво́лить (dozvólitʹ) + -е́ние (-énije)
дозволе́ние • (dozvolénije) n inan (genitive дозволе́ния, nominative plural дозволе́ния, genitive plural дозволе́ний)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | дозволе́ние dozvolénije |
дозволе́ния dozvolénija |
genitive | дозволе́ния dozvolénija |
дозволе́ний dozvolénij |
dative | дозволе́нию dozvoléniju |
дозволе́ниям dozvolénijam |
accusative | дозволе́ние dozvolénije |
дозволе́ния dozvolénija |
instrumental | дозволе́нием dozvolénijem |
дозволе́ниями dozvolénijami |
prepositional | дозволе́нии dozvolénii |
дозволе́ниях dozvolénijax |