жѧтелꙗнинъ • (žęteljaninŭ) m
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | жѧтелꙗнинъ žęteljaninŭ |
жѧтелꙗнина žęteljanina |
жѧтелꙗне žęteljane |
genitive | жѧтелꙗнина žęteljanina |
жѧтелꙗниноу žęteljaninu |
жѧтелꙗнъ žęteljanŭ |
dative | жѧтелꙗниноу žęteljaninu |
жѧтелꙗнинома žęteljaninoma |
жѧтелꙗньмъ žęteljanĭmŭ |
accusative | жѧтелꙗнинъ žęteljaninŭ |
жѧтелꙗнина žęteljanina |
жѧтелꙗнꙑ žęteljany |
instrumental | жѧтелꙗниномь žęteljaninomĭ |
жѧтелꙗнинома žęteljaninoma |
жѧтелꙗнꙑ žęteljany |
locative | жѧтелꙗнинѣ žęteljanině |
жѧтелꙗниноу žęteljaninu |
жѧтелꙗньхъ žęteljanĭxŭ |
vocative | жѧтелꙗнине žęteljanine |
жѧтелꙗнина žęteljanina |
жѧтелꙗне žęteljane |