на- (na-) + обеща́ть (obeščátʹ)
наобеща́ть • (naobeščátʹ) pf (imperfective обеща́ть)
perfective aspect | ||
---|---|---|
infinitive | наобеща́ть naobeščátʹ | |
participles | present tense | past tense |
active | — | наобеща́вший naobeščávšij |
passive | — | наобе́щанный naobéščannyj |
adverbial | — | наобеща́в naobeščáv, наобеща́вши naobeščávši |
present tense | future tense | |
1st singular (я) | — | наобеща́ю naobeščáju |
2nd singular (ты) | — | наобеща́ешь naobeščáješʹ |
3rd singular (он/она́/оно́) | — | наобеща́ет naobeščájet |
1st plural (мы) | — | наобеща́ем naobeščájem |
2nd plural (вы) | — | наобеща́ете naobeščájete |
3rd plural (они́) | — | наобеща́ют naobeščájut |
imperative | singular | plural |
наобеща́й naobeščáj |
наобеща́йте naobeščájte | |
past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
masculine (я/ты/он) | наобеща́л naobeščál |
наобеща́ли naobeščáli |
feminine (я/ты/она́) | наобеща́ла naobeščála | |
neuter (оно́) | наобеща́ло naobeščálo |