обвини́ть (obvinítʹ) + -ся (-sja)
обвини́ться • (obvinítʹsja) pf (imperfective обвиня́ться)
perfective aspect | ||
---|---|---|
infinitive | обвини́ться obvinítʹsja | |
participles | present tense | past tense |
active | — | обвини́вшийся obvinívšijsja |
passive | — | — |
adverbial | — | обвини́вшись obvinívšisʹ |
present tense | future tense | |
1st singular (я) | — | обвиню́сь obvinjúsʹ |
2nd singular (ты) | — | обвини́шься obviníšʹsja |
3rd singular (он/она́/оно́) | — | обвини́тся obvinítsja |
1st plural (мы) | — | обвини́мся obvinímsja |
2nd plural (вы) | — | обвини́тесь obvinítesʹ |
3rd plural (они́) | — | обвиня́тся obvinjátsja |
imperative | singular | plural |
обвини́сь obvinísʹ |
обвини́тесь obvinítesʹ | |
past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
masculine (я/ты/он) | обвини́лся obvinílsja |
обвини́лись obvinílisʹ |
feminine (я/ты/она́) | обвини́лась obvinílasʹ | |
neuter (оно́) | обвини́лось obvinílosʹ |