From обьщь (obĭštĭ) + -ьство (-ĭstvo).
обьщьство • (obĭštĭstvo) n
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | обьщьство obĭštĭstvo |
обьщьствѣ obĭštĭstvě |
обьщьства obĭštĭstva |
genitive | обьщьства obĭštĭstva |
обьщьствоу obĭštĭstvu |
обьщьствъ obĭštĭstvŭ |
dative | обьщьствоу obĭštĭstvu |
обьщьствома obĭštĭstvoma |
обьщьствомъ obĭštĭstvomŭ |
accusative | обьщьство obĭštĭstvo |
обьщьствѣ obĭštĭstvě |
обьщьства obĭštĭstva |
instrumental | обьщьствомъ obĭštĭstvomŭ |
обьщьствома obĭštĭstvoma |
обьщьствꙑ obĭštĭstvy |
locative | обьщьствѣ obĭštĭstvě |
обьщьствоу obĭštĭstvu |
обьщьствѣхъ obĭštĭstvěxŭ |
vocative | обьщьство obĭštĭstvo |
обьщьствѣ obĭštĭstvě |
обьщьства obĭštĭstva |