From под- (pod-, “sub-”) + поручник (poručnik, “lieutenant”), with assimilation.
потпоручник • (potporučnik) m (plural потпоручници)
| singular | plural | |
|---|---|---|
| indefinite | потпоручник (potporučnik) | потпоручници (potporučnici) |
| definite unspecified | потпоручникот (potporučnikot) | потпоручниците (potporučnicite) |
| definite proximal | потпоручников (potporučnikov) | потпоручнициве (potporučnicive) |
| definite distal | потпоручникон (potporučnikon) | потпоручницине (potporučnicine) |
| vocative | потпоручнику (potporučniku) | потпоручници (potporučnici) |
| count form | — | потпоручника (potporučnika) |