уверение • (uverenie) n
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | уверение (uverenie) | уверенија (uverenija) |
definite unspecified | уверението (uverenieto) | уверенијата (uverenijata) |
definite proximal | уверениево (uverenievo) | уверенијава (uverenijava) |
definite distal | уверениено (uverenieno) | уверенијана (uverenijana) |
vocative | уверение (uverenie) | уверенија (uverenija) |
уве́рить (uvéritʹ) + -е́ние (-énije)
увере́ние • (uverénije) n inan (genitive увере́ния, nominative plural увере́ния, genitive plural увере́ний)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | увере́ние uverénije |
увере́ния uverénija |
genitive | увере́ния uverénija |
увере́ний uverénij |
dative | увере́нию uveréniju |
увере́ниям uverénijam |
accusative | увере́ние uverénije |
увере́ния uverénija |
instrumental | увере́нием uverénijem |
увере́ниями uverénijami |
prepositional | увере́нии uverénii |
увере́ниях uverénijax |