учи́тель (učýtelʹ) + -ева (-eva).
учи́телева • (učýteleva) (abstract noun учителюва́ння or учи́телівство)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | учи́телева učýteleva |
учи́телеві učýtelevi |
genitive | учи́телевої učýtelevoji |
учи́телевих učýtelevyx |
dative | учи́телевій učýtelevij |
учи́телевим učýtelevym |
accusative | учи́телеву učýtelevu |
учи́телеві učýtelevi |
instrumental | учи́телевою učýtelevoju |
учи́телевими učýtelevymy |
locative | учи́телевій učýtelevij |
учи́телевих učýtelevyx |
vocative | учи́телева učýteleva |
учи́телеві učýtelevi |