эпикуре́ец • (epikuréjec) m anim (genitive эпикуре́йца, nominative plural эпикуре́йцы, genitive plural эпикуре́йцев)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | эпикуре́ец epikuréjec |
эпикуре́йцы epikuréjcy |
genitive | эпикуре́йца epikuréjca |
эпикуре́йцев epikuréjcev |
dative | эпикуре́йцу epikuréjcu |
эпикуре́йцам epikuréjcam |
accusative | эпикуре́йца epikuréjca |
эпикуре́йцев epikuréjcev |
instrumental | эпикуре́йцем epikuréjcem |
эпикуре́йцами epikuréjcami |
prepositional | эпикуре́йце epikuréjce |
эпикуре́йцах epikuréjcax |