From въ- (vŭ-) + сꙑнъ (synŭ, “son”) + -ѥниѥ (-jenije).
въсꙑнѥниѥ • (vŭsynjenije) n
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | въсꙑнѥниѥ vŭsynjenije |
въсꙑнѥнии vŭsynjenii |
въсꙑнѥниꙗ vŭsynjenija |
genitive | въсꙑнѥниꙗ vŭsynjenija |
въсꙑнѥнию vŭsynjeniju |
въсꙑнѥнии vŭsynjenii |
dative | въсꙑнѥнию vŭsynjeniju |
въсꙑнѥниема vŭsynjenijema |
въсꙑнѥниемъ vŭsynjenijemŭ |
accusative | въсꙑнѥниѥ vŭsynjenije |
въсꙑнѥнии vŭsynjenii |
въсꙑнѥниꙗ vŭsynjenija |
instrumental | въсꙑнѥниемь vŭsynjenijemĭ |
въсꙑнѥниема vŭsynjenijema |
въсꙑнѥнии vŭsynjenii |
locative | въсꙑнѥнии vŭsynjenii |
въсꙑнѥнию vŭsynjeniju |
въсꙑнѥниихъ vŭsynjeniixŭ |
vocative | въсꙑнѥниѥ vŭsynjenije |
въсꙑнѥнии vŭsynjenii |
въсꙑнѥниꙗ vŭsynjenija |