имен- (imen-) + -и́тый (-ítyj)
имени́тый • (imenítyj)
masculine | neuter | feminine | plural | ||
---|---|---|---|---|---|
nominative | имени́тый imenítyj |
имени́тое imenítoje |
имени́тая imenítaja |
имени́тые imenítyje | |
genitive | имени́того imenítovo |
имени́той imenítoj |
имени́тых imenítyx | ||
dative | имени́тому imenítomu |
имени́той imenítoj |
имени́тым imenítym | ||
accusative | animate | имени́того imenítovo |
имени́тое imenítoje |
имени́тую imenítuju |
имени́тых imenítyx |
inanimate | имени́тый imenítyj |
имени́тые imenítyje | |||
instrumental | имени́тым imenítym |
имени́той, имени́тою imenítoj, imenítoju |
имени́тыми imenítymi | ||
prepositional | имени́том imenítom |
имени́той imenítoj |
имени́тых imenítyx | ||
short form | имени́т imenít |
имени́то imeníto |
имени́та imeníta |
имени́ты imeníty |