ко́мір • (kómir) m inan (genitive ко́міра, nominative plural ко́міри, genitive plural ко́мірів, diminutive коміре́ць)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | ко́мір kómir |
ко́міри kómiry |
genitive | ко́міра kómira |
ко́мірів kómiriv |
dative | ко́мірові, ко́міру kómirovi, kómiru |
ко́мірам kómiram |
accusative | ко́мір kómir |
ко́міри kómiry |
instrumental | ко́міром kómirom |
ко́мірами kómiramy |
locative | ко́мірі kómiri |
ко́мірах kómirax |
vocative | ко́міре kómire |
ко́міри kómiry |