From новинкар (novinkar) + -ня (-nja).
новинкарня (novinkarnja) f
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | новинкарня (novinkarnja) | новинкарнї (novinkarnji) |
genitive | новинкарнї (novinkarnji) | новинкарньох (novinkarnʹox) |
dative | новинкарнї (novinkarnji) | новинкарньом (novinkarnʹom) |
accusative | новинкарню (novinkarnju) | новинкарнї (novinkarnji) |
instrumental | новинкарню (novinkarnju) | новинкарнями (novinkarnjami) |
locative | новинкарнї (novinkarnji) | новинкарньох (novinkarnʹox) |
vocative | новинкарньо (novinkarnʹo) | новинкарнї (novinkarnji) |