Inherited from Proto-Slavic *obyčajь.
обичај • (običaj) m (relational adjective обичаен)
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | обичај (običaj) | обичаи (običai) |
definite unspecified | обичајот (običajot) | обичаите (običaite) |
definite proximal | обичајов (običajov) | обичаиве (običaive) |
definite distal | обичајон (običajon) | обичаине (običaine) |
vocative | обичају (običaju) | обичаи (običai) |
count form | — | обичаја (običaja) |
Inherited from Proto-Slavic *obyčajь.
о̏бича̄ј m (Latin spelling ȍbičāj)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | обичај | обичаји |
genitive | обичаја | обичаја |
dative | обичају | обичајима |
accusative | обичај | обичаје |
vocative | обичају | обичаји |
locative | обичају | обичајима |
instrumental | обичајем | обичајима |