очевидец • (očevidec) m
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | очевидец (očevidec) | очевидци (očevidci) |
definite unspecified | очевидецот (očevidecot) | очевидците (očevidcite) |
definite proximal | очевидецов (očevidecov) | очевидциве (očevidcive) |
definite distal | очевидецон (očevidecon) | очевидцине (očevidcine) |
vocative | очевидецу (očevidecu) | очевидци (očevidci) |
count form | — | очевидеца (očevideca) |
очеви́дец • (očevídec) m anim (genitive очеви́дца, nominative plural очеви́дцы, genitive plural очеви́дцев, feminine очеви́дица)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | очеви́дец očevídec |
очеви́дцы očevídcy |
genitive | очеви́дца očevídca |
очеви́дцев očevídcev |
dative | очеви́дцу očevídcu |
очеви́дцам očevídcam |
accusative | очеви́дца očevídca |
очеви́дцев očevídcev |
instrumental | очеви́дцем očevídcem |
очеви́дцами očevídcami |
prepositional | очеви́дце očevídce |
очеви́дцах očevídcax |