при- (pri-) + осени́ть (osenítʹ)
приосени́ть • (priosenítʹ) pf
perfective aspect | ||
---|---|---|
infinitive | приосени́ть priosenítʹ | |
participles | present tense | past tense |
active | — | приосени́вший priosenívšij |
passive | — | приосенённый priosenjónnyj |
adverbial | — | приосени́в priosenív, приосени́вши priosenívši |
present tense | future tense | |
1st singular (я) | — | приосеню́ priosenjú |
2nd singular (ты) | — | приосени́шь prioseníšʹ |
3rd singular (он/она́/оно́) | — | приосени́т priosenít |
1st plural (мы) | — | приосени́м priosením |
2nd plural (вы) | — | приосени́те prioseníte |
3rd plural (они́) | — | приосеня́т priosenját |
imperative | singular | plural |
приосени́ priosení |
приосени́те prioseníte | |
past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
masculine (я/ты/он) | приосени́л prioseníl |
приосени́ли prioseníli |
feminine (я/ты/она́) | приосени́ла prioseníla | |
neuter (оно́) | приосени́ло priosenílo |