From Proto-Slavic *topolь.
топо́ла • (topóla) f
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | топо́ла topóla |
топо́ли topóli |
definite | топо́лата topólata |
топо́лите topólite |
Inherited from Proto-Slavic *topolь.
топола • (topola) f
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | топола (topola) | тополи (topoli) |
definite unspecified | тополата (topolata) | тополите (topolite) |
definite proximal | тополава (topolava) | тополиве (topolive) |
definite distal | тополана (topolana) | тополине (topoline) |
vocative | тополо (topolo) | тополи (topoli) |
Inherited from Proto-Slavic *topolь.
топо̀ла f (Latin spelling topòla)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | топо̀ла | тополе |
genitive | тополе | топо́ла̄ |
dative | тополи | тополама |
accusative | тополу | тополе |
vocative | тополо | тополе |
locative | тополи | тополама |
instrumental | тополом | тополама |