начита́ть (načitátʹ) + -ся (-sja)
начита́ться • (načitátʹsja) pf (imperfective начи́тываться)
perfective aspect | ||
---|---|---|
infinitive | начита́ться načitátʹsja | |
participles | present tense | past tense |
active | — | начита́вшийся načitávšijsja |
passive | — | — |
adverbial | — | начита́вшись načitávšisʹ |
present tense | future tense | |
1st singular (я) | — | начита́юсь načitájusʹ |
2nd singular (ты) | — | начита́ешься načitáješʹsja |
3rd singular (он/она́/оно́) | — | начита́ется načitájetsja |
1st plural (мы) | — | начита́емся načitájemsja |
2nd plural (вы) | — | начита́етесь načitájetesʹ |
3rd plural (они́) | — | начита́ются načitájutsja |
imperative | singular | plural |
начита́йся načitájsja |
начита́йтесь načitájtesʹ | |
past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
masculine (я/ты/он) | начита́лся načitálsja |
начита́лись načitálisʹ |
feminine (я/ты/она́) | начита́лась načitálasʹ | |
neuter (оно́) | начита́лось načitálosʹ |