кочо • (kočo)
From Proto-Mari *kåčə, from Proto-Uralic *këčče-.
кочо • (kočo) (comparative кочырак)
кочо • (kočo)
singular | plural | ||
---|---|---|---|
nominative | кочо (kočo) | кочо-влак (kočo-vlak) | |
accusative | кочым (kočym) | кочо-влакым (kočo-vlakym) | |
genitive | кочын (kočyn) | кочо-влакын (kočo-vlakyn) | |
dative | кочылан (kočylan) | кочо-влаклан (kočo-vlaklan) | |
comitative | кочыге (kočyge) | кочо-влакге (kočo-vlakge) | |
comparative | кочыла (kočyla) | кочо-влакла (kočo-vlakla) | |
inessive | кочышто (kočyšto) | кочо-влакыште (kočo-vlakyšte) | |
illative | short | кочыш (kočyš) | кочо-влакыш (kočo-vlakyš) |
long | кочышко (kočyško) | кочо-влакышке (kočo-vlakyške) | |
lative | кочеш (kočeš) | кочо-влакеш (kočo-vlakeš) |
singular | plural | |
---|---|---|
1st person | кочем (kočem) | кочына (kočyna) |
2nd person | кочет (kočet) | кочыда (kočyda) |
3rd person | кочыжо (kočyžo) | кочышт (kočyšt) |