надорва́ть (nadorvátʹ) + -ся (-sja)
надорва́ться • (nadorvátʹsja) pf (imperfective надрыва́ться)
perfective aspect | ||
---|---|---|
infinitive | надорва́ться nadorvátʹsja | |
participles | present tense | past tense |
active | — | надорва́вшийся nadorvávšijsja |
passive | — | — |
adverbial | — | надорва́вшись nadorvávšisʹ |
present tense | future tense | |
1st singular (я) | — | надорву́сь nadorvúsʹ |
2nd singular (ты) | — | надорвёшься nadorvjóšʹsja |
3rd singular (он/она́/оно́) | — | надорвётся nadorvjótsja |
1st plural (мы) | — | надорвёмся nadorvjómsja |
2nd plural (вы) | — | надорвётесь nadorvjótesʹ |
3rd plural (они́) | — | надорву́тся nadorvútsja |
imperative | singular | plural |
надорви́сь nadorvísʹ |
надорви́тесь nadorvítesʹ | |
past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
masculine (я/ты/он) | надорва́лся nadorválsja, надорвался́1 nadorvalsjá1 |
надорвали́сь nadorvalísʹ, надорва́лись nadorválisʹ |
feminine (я/ты/она́) | надорвала́сь nadorvalásʹ | |
neuter (оно́) | надорвало́сь nadorvalósʹ, надорва́лось nadorválosʹ |