Inherited from Proto-Slavic *priličьnъ. By surface analysis, прили́чие (prilíčije) + -ный (-nyj).
прили́чный • (prilíčnyj)
masculine | neuter | feminine | plural | ||
---|---|---|---|---|---|
nominative | прили́чный prilíčnyj |
прили́чное prilíčnoje |
прили́чная prilíčnaja |
прили́чные prilíčnyje | |
genitive | прили́чного prilíčnovo |
прили́чной prilíčnoj |
прили́чных prilíčnyx | ||
dative | прили́чному prilíčnomu |
прили́чной prilíčnoj |
прили́чным prilíčnym | ||
accusative | animate | прили́чного prilíčnovo |
прили́чное prilíčnoje |
прили́чную prilíčnuju |
прили́чных prilíčnyx |
inanimate | прили́чный prilíčnyj |
прили́чные prilíčnyje | |||
instrumental | прили́чным prilíčnym |
прили́чной, прили́чною prilíčnoj, prilíčnoju |
прили́чными prilíčnymi | ||
prepositional | прили́чном prilíčnom |
прили́чной prilíčnoj |
прили́чных prilíčnyx | ||
short form | прили́чен prilíčen |
прили́чно prilíčno |
прили́чна prilíčna |
прили́чны prilíčny |