From союзнїк (sojuznjik) + -цтво (-ctvo).
союзнїцтво (sojuznjictvo) n
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | союзнїцтво sojuznjictvo |
союзнїцтва sojuznjictva |
genitive | союзнїцтва sojuznjictva |
союзнїцтвох sojuznjictvox |
dative | союзнїцтву sojuznjictvu |
союзнїцтвом sojuznjictvom |
accusative | союзнїцтво sojuznjictvo |
союзнїцтва sojuznjictva |
instrumental | союзнїцтвом sojuznjictvom |
союзнїцтвами sojuznjictvami |
locative | союзнїцтве sojuznjictve |
союзнїцтвох sojuznjictvox |
vocative | союзнїцтво sojuznjictvo |
союзнїцтва sojuznjictva |