о- (o-) + бе́дный (bédnyj) + -и́ть (-ítʹ)
обедни́ть • (obednítʹ) pf (imperfective обедня́ть)
perfective aspect | ||
---|---|---|
infinitive | обедни́ть obednítʹ | |
participles | present tense | past tense |
active | — | обедни́вший obednívšij |
passive | — | обеднённый obednjónnyj |
adverbial | — | обедни́в obednív, обедни́вши obednívši |
present tense | future tense | |
1st singular (я) | — | обедню́ obednjú |
2nd singular (ты) | — | обедни́шь obedníšʹ |
3rd singular (он/она́/оно́) | — | обедни́т obednít |
1st plural (мы) | — | обедни́м obedním |
2nd plural (вы) | — | обедни́те obedníte |
3rd plural (они́) | — | обедня́т obednját |
imperative | singular | plural |
обедни́ obední |
обедни́те obedníte | |
past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
masculine (я/ты/он) | обедни́л obedníl |
обедни́ли obedníli |
feminine (я/ты/она́) | обедни́ла obedníla | |
neuter (оно́) | обедни́ло obednílo |