dokúčiti pf (Cyrillic spelling доку́чити)
Infinitive: dokučiti | Present verbal adverb: — | Past verbal adverb: dokúčīvši | Verbal noun: — | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | dokučim | dokučiš | dokuči | dokučimo | dokučite | dokuče | |
Future | Future I | dokučit ću1 dokučiću |
dokučit ćeš1 dokučićeš |
dokučit će1 dokučiće |
dokučit ćemo1 dokučićemo |
dokučit ćete1 dokučićete |
dokučit će1 dokučiće |
Future II | bȕdēm dokučio2 | bȕdēš dokučio2 | bȕdē dokučio2 | bȕdēmo dokučili2 | bȕdēte dokučili2 | bȕdū dokučili2 | |
Past | Perfect | dokučio sam2 | dokučio si2 | dokučio je2 | dokučili smo2 | dokučili ste2 | dokučili su2 |
Pluperfect3 | bȉo sam dokučio2 | bȉo si dokučio2 | bȉo je dokučio2 | bíli smo dokučili2 | bíli ste dokučili2 | bíli su dokučili2 | |
Aorist | dokučih | dokuči | dokuči | dokučismo | dokučiste | dokučiše | |
Conditional I | dokučio bih2 | dokučio bi2 | dokučio bi2 | dokučili bismo2 | dokučili biste2 | dokučili bi2 | |
Conditional II4 | bȉo bih dokučio2 | bȉo bi dokučio2 | bȉo bi dokučio2 | bíli bismo dokučili2 | bíli biste dokučili2 | bíli bi dokučili2 | |
Imperative | — | dokuči | — | dokučimo | dokučite | — | |
Active past participle | dokučio m / dokučila f / dokučilo n | dokučili m / dokučile f / dokučila n | |||||
Passive past participle | dokučen m / dokučena f / dokučeno n | dokučeni m / dokučene f / dokučena n | |||||
1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4 Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
|